Prirodna Medicina Vaše zdravlje je naš prioritet
Priča koju vam donosimo oduševila je svakoga tko ju tijekom ovih godina čuo.
Kada su liječnici Stamatisu Moraitisu, grčkom ratnom veteranu 1976. godine dijagnosticirali neizliječivi rak pluća, on se pomirio s time da će umrijeti.
Devet različitih liječnika reklo mu je kako mu je ostalo šest mjeseci života s tim da bi trebao odmah krenuti na agresivan tretman kemoterapijom. Kako se nije želio liječiti tim opasnim tretmanom, kemoterapiju je odbio i vratio se u rodnu Icariju, otok u Grčkoj.
Jednog dana, povratila mu se vjera i želja za životom, doduše kratkim jer je mislio kako mu je još malo vremena ostalo. Krenuo je aktivno živjeti. Nedjeljom ujutro penjao se na brdo na kojemu se nalazi grčka pravoslavna crkva u kojoj je njegov djed bio svećenik.
Idućih mjeseci iz nekog razloga, počeo je osjećati snagu. Jednog dana, odlučio je posaditi svoj vrt. Nije očekivao da će doživjeti plodove tog vrta, ali je to bio dobar razlog da uživa na suncu i svježem zraku, pored mora.
Prošlo je šest mjeseci, ali Moraitis nije umro. Umjesto smrti, pobrao je svoje povrće, očistio je obiteljski vinograd, saživio se s otokom, počeo je raditi u vinogradu, budio se rano i po cijele dane provodi vani, na zraku.
Godine su prolazile. On je bio sve zdraviji, tako se osjećao. Nakon 30 godina takvog života doživio je 97 godina kada je shvatio da nije umro i odlučio je posjetiti liječnike sa svojim nalazima kako bi provjerio što se dogodilo.
I to tako da nikada nije otišao na kemoterapiju koja mu je trebala malo produžiti život. Samo se preselio u Icariju. Moraitis je umro kada je imao nevjerojatnih 102 godine, sretan i zdrav. Umro je od starosti, a rak koji se spominjao, više nije postojao.
Djevičansko maslinovo ulje, rikola, švicarska blitva, ugljikohidrati, leća, kruh od cjelovitog zrna, zatim začini poput origana, peršina i vlasca odlične su namirnice koje se tamo koriste svakodnevno. Također tamo se crveno meso ne jede više od jedanput tjedno.
“Možda nemamo mnogo novca, ali uvijek imamo hranu na stolu i zabavljamo se s obitelji i prijateljima. Ne žurimo se sve obaviti preko dana pa ponekad radimo i po noći. A na kraju dana ne odemo sjesti na dvosjed i gledati TV, već se družimo, smijemo, govore mještani Icarije.”
Posebnost života u Icariji koja liječi sve bolesti je u tome što se nikome ne žuri živjeti. Sve što jedu i piju sami proizvode u svome vrtu. Puno pješače i po 20 km na dan, a poslijepodne cijelo selo odmara. Puno se smiju i druže kao obitelj i kao prijatelji. Ispijaju svojom rukom napravljeno vino, ali i puno čaja i jedu svoju hranu. Žive bez ikakvog stresa i zbog toga su sretni. Jurnjava za novcem kod njih ne postoji.
